U malom gradu, na podnožju maglovitih planina, živjela je djevojčica po imenu Lily. Lily je bila znatiželjna djevojčica koja je odrasla s duhom avanture i voljela se šetati kroz šume i livade koje su okruživale njezin dom. Jednog dana, dok se šetala kroz šumu, naišla je na kristalna labud koji je blistao. A ovaj labod nije izgledao poput bilo kojeg drugog labuda kojeg je Lily ikada vidjela, njegove perje su se blestile na sunčevom svjetlu poput dijamanata i bacale duginu svjetlost na sva okolna stabla.
Začarana zračenjem tog kristalnog labuda, Lily je ispružila drhtavu ruku i pomilovala njegovo glatko, hladno tijelo. Njezine oči su se raširile kad se labud pokrenuo, polagano raširivši krila dok je uzlijetao u zrak. Lily ni trenutka nije oklijevala da ga slijedi, osjećaji divljenja i uzbuđenja kakve nikada ranije u životu nije osjećala prolazili su kroz nju. Uzimali su visine prema nebu, a Lily je mogla primijetiti kako grad u kojem su živjeli sve više blijedi i udaljava, poput točkice svjetla na pozadini svega ostalog.
Lily je osjetila kako labod uzlijeće, kroz oblake je mogla vidjeti njegova kristalna krila koja su sjajila i treperila; bio je to čarobni labod! Neki su mislili kako može pokupiti snove i pretvoriti ih u stvarnost, ispunjavati želje, otkrivati skrivene talente onima koji vjeruju u njegovu magiju. I dok je labod mašao krilima, bacao je čaroliju promjene na Lily, osjećaj hrabrosti preplavio joj je srce i napunio glavu beskonačnim vizijama.
Na putovanjima Lily i kristalnog laboda susreli su mnoga izvanredna bića i čarobna mjesta. Putovali su do kristalne ledene palače s vješticama pahuljica, koje su plesale u hladnom zraku. Spustili su se na dno mora, gdje su sirene ispunile podvodne špilje svojim duhovitim pjesmama. Kristalni labod je odveo Lily u daleka vremena i mjesta i na svakom kutku pokazivao joj magiju, ljepotu svemira koju je jedva mogla zamisliti, ali koja je već disala za one koji vjeruju.
Lily je vidjela sebe na nov način kroz njihova putovanja. Naučila je da je veća i snažnija nego što je mislila; hrabra, jača, sposobna. Pokraj nje je bio kristalni labod koji joj je omogućio da najteže izazove prihvati s lakoćom i prevaziđe prepreke koje nikada nije ni shvaćala, a kamoli uspjela savladati. I suočili su se sa svime zajedno – napadima panike, trenucima straha i apsolutnom sigurnošću da je to bio pravi potez, te toliko toga što nitko nije mogao predvidjeti – otvorenih uma i srca.
I nakon vremena, sunce je zaronilo iza udaljene planine, Lily i kristalni labod vratili su se tamo gdje su krenuli, u šetnji kroz šumu. Još jedno mahanje krilima i labod se ponovno pretvorio u kristalnu skulpturu, očiju iskričavih od zahvalnosti i obožavanja. Lily je znala da je njihovo vrijeme zajedno prošlo i da će magija i prijateljstvo koju je pronašla u kristalnom labodu uvijek živjeti u njezinom srcu.